Fizička metoda kaljenja koja se trenutno koristi u mašinama za rezanje stakla je zagrijavanje stakla do tačke omekšavanja (oko 650 ° C). U ovom trenutku čaša i dalje može zadržati svoj izvorni oblik, ali čestice u čaši imaju određenu sposobnost migracije i strukturno prilagođavanje. Stres koji postoji unutra brzo se uklanja i zrak se ugašava. Kad se temperatura izbalansira, površina stakla stvara tlačni pritisak, a unutarnji sloj stvara vlačni napon, odnosno staklo proizvodi jednoliko i redovito raspoređeno unutarnje naprezanje, koje poboljšava unutrašnji stres. Vlačna čvrstoća stakla kao krhkog materijala povećava otpornost na savijanje i udarnu čvrstoću stakla. Istovremeno, zbog postojanja jednoličnog naprezanja unutar čaše, nakon što se staklo djelomično razbije udarcem koji može izdržati njegovu snagu, ono se spontano raspršuje u sitne čestice pod djelovanjem unutarnjeg naprezanja, što povećava njegovu sigurnost. Stoga čelik.
U procesu kaljenja peć za kaljenje stakla uglavnom proizvodi vjetrove i žarišta. Tačka vjetra nastaje tokom procesa hlađenja zbog neravnomjernog naprezanja stakla uzrokovanog neravnomjernim hlađenjem, a promatrat će se pod određenim uglom. Ugledao sam svjetlost i tamne pruge na površini čaše. Mesto stresa uzrokovano je i neujednačenim stresom. Na primjer, tijekom procesa grijanja postoji temperaturna razlika između ruba peći i srednjeg dijela, što rezultira neravnomjernim naponom. Tačke stresa se trenutno ne izbjegavaju u potpunosti, ali dobro dizajnirana oprema za kaljenje minimizira vidljivost žarišta stresa.